
Štoper Partizana – Svetozar Marković, koji je još kao dete došao u Partizan 2011. godine, poneo je kapitensku traku tokom pripremnih utakmica u Sloveniji, što je bio nagoveštaj da je odluka Igora Duljaja da ona ostane na njegovog ruci i na počekku fudbalske sezone.
Marković je prošao sve kategorije crno-belih, da bi 2019. napustio klub kada je nastupao za Olimpijakos, a potom Larisu.
U Humsku se vraća u sezoni 2020/2021.
O ljubavi prema Partizanu, kapitenskoj traci, mladim igračima i predstojećoj sezoni, Marković govori za TV Partizan.
Marković je 2011. godine prvi put iz Radnika iz Bijeljine došao u Partizan:
,,Bio sam na kampu Partizana na Jahorini, sa svega jedanaest godina i tu me je zapazio Milan Ristić, nakon čega sam prešao u Partizan. Do 2018. godine sam ostao u klubu, potom sam prešao u Olimpijakos gde sam proveo godinu dana, zatim se vratio u Partizan, zatim opet godinu dana u Olimpijakos, i sada sam ovde”.
-Koliko se kao igrač promenio od 2018. do danas?
,,Sa sedamnaest godina sam prvi put išao na pripreme sa prvim timom, a razlika između 17 i 23 godine je ogromna. Sigurno sam se dosta promenio i kao čovek i kao fudbaler, i sigurno ću se još menjati u budućnosti”.
-Deca Partizana kako sazrevaju normalno je da budu lideri na terenu. Adem Ljajić je bio najmlađi nosioc kapitenske trake, a govori se o tome da će kada krene sezona, baš Sveta biti nosilac kapitenske trake:
,,Ako i u zvaničnim utakmicama budem bio kapiten, to će mi biti velika čast i zadovoljstvo, da sa 23 godine budem kapiten Partizana. Kao što sam već rekao, pre godinu dana, ako se to dogodi ja ću se potruditi da dam sve od sebe na svakom sledećem treningu i utakmici. Težiću da pomognem svim ostalim saigračima u klubu”.
-Pritisak u Partizanu je dosta veći nego u ostalim klubovima. Dešava se da dođe period oscilacija kada ima i kikseva, kako se podižeš u takvim situacijama?
,,Pritisak je ogroman, jer u klubu kao što je Partizan, očekivanja su ogromna, ciljevi su ogromni, i sve ispod toga je ispod nekog nivoa. Normalno je da svaki igrač ima oscilacije u igri. Nemoguće je držati jedan nivo 20 godina karijere. Najbitnije je da, kada dođe taj period, da se svaki igrač podigne iz te situacije, a jedini način je pobeđivanje utakmica i rad na svakom treningu”.
-Kada uporedimo omladince, da li su se promenile generacije sada, u poređenju sa tvojom generacijom?
,,Menjaju se generacije, nije bilo isto pre 20 godina i kada sam se ja priključio prvom timu. Dolaze nova vremena, kao i nova deca. Mislim da i mi, kao i svi ljudi oko nas, treba da se priviknemo na to. Takođe, i za 10 godina, biće drugačije, biće drugačija deca, tako da je važno da im pomognemo i da ih usmerimo na pravi put”.
-Da li imaš veću odgovornost kao kapiten, i šta razgovaraš sa mlađim igračima?
,,Sa svim igračima imam sjajan odnos i na terenu, i van terena. Trudim se i ja, i svi ostali malo stariji igrači, da im pomognemo i u fudbalu i van fudbala”.
O radu na pripremama, novoj sezoni i energiji u timu,kaže:
,,Energija u timu je odlična. Mislim da će i rezultati doći kada se malo odmorimo i kada dođemo do neke svežine. Normalno da su noge teške, tek smo pre dve nedelje krenuli pripreme. Treniramo mnogo teško, svakog dana po dva treninga, imali smo i dve pripremne utakmice. Smatram da, kada završimo pripreme i kad uhvatimo svežinu, da će sve biti dobro”.
-Ko ti je prvi napisao poruku, i šta su ti rekli kada si prvi put stavio kapitensku traku?
,,Porodica i devojka su mi prvi čestitali, srećni su i oni, kao što sam i ja, jer znaju šta za mene predstavlja Partizan. Oni, a nakon njih saigrači. Velika je čast biti kapiten Partizana, i zaista se nadam da će sve biti dobro i da ćemo imati jednu, veoma dobru sezonu”
Пратите нас!